Jesenovac (Јасеновац), hrvatski kajkav. i šokački Jesenovac, srbski: Jasenovac. To je obćina, gradić i bivši konclogor (1941.- 1951.) u Posavini, sjeverno od ušća rieke Une u Savu, županija Sisačko-moslavačka. Druga kajkavska sela sličnog imena u Hrvatskoj su još Jesenovec kod Sesveta blizu Zagreba i Jasenovec kod Krapinskih Toplica u Hrvatskom Zagorju.
Abstract
Jesenovac (in Croat) or Jasenovac (Serbian) is a minor township in Croatia, at confluence of rivers Una and Sava. During a decade, in its vicinity was a major konz-lager of wartime Croatia (1941-1945) for Serbs and Jews, and then continued also in post-war Yugoslavia (1946-1951) for torturing and killing Croats. Its exaggerated number of victims was extremely varied, from cca. 20,000 only by rightists up to even 1,200,000 by leftists: so numerous registered "victims" persisted to recently alive at their homes, or then emigrated in Americas.
Ime i jezično okružje
Okolica Jesenovca je oduviek govorno bila većinom kajkavska, pa kajkavska sela i zaselci još pretežu sjeverno od Save i zapadno od ušća Une prama Dubici: npr. kajkavska sela Krapje, Puska, Trebež, Plesmo, Brečica i dr. Iztočnije od Jesenovca prama Gradiški u donjoj Posavini su sela staroštokavskih Šokaca, koji također još dielom rabe arhaični hrvatski dialekt. Stoga je Jesenovac oduviek bio pretežito hrvatsko i polukajkavsko naselje, tek s manjim naknadnim udjelom priseljenih pravoslavnih Srba iz južnije bosanske Krajine, iztočno od ušća Une (sada Republika Srpska).
Zbog takvoga jezičnog okružja arhaičnih hrvatskih dialekata, noviji 'Jasenovac' se oduviek sve do prve Jugoslavije javno uglavnom zvao Jesenovac, jer je imenovan po prostranim poplavnim šumama poljskog jasena (Fraxinus oxycarpa) kojima je okružen, a to stablo se u većini starohrvatskih dialekata (kajkavski, čakavski, staroštokavski itd.) uglavnom naziva 'jesen' (a ne vukovski 'jasen'). Stoga je tzv. Jasenovac novonametnuti jugo-toponim srpskog iskona, koji je uveden tek u prvoj Jugoslaviji kad se još dielom rabio uzporedno s izvornim Jesenovcem, a službeno je nametnut i prevladao tek u komunističkoj Jugoslaviji preko konclogora "Jasenovac". Ipak domaći starosjedioci iz okolnih sela u toj obćini, još uviek ga sve do danas pretežito zovu izvornim hrvatskim imenom Jesenovac.
Obćina Jasenovac
Općina jasenovac obuhvaća najiztočniji dio Sisačko-moslavačke županije i leži u Posavini, oko ušća rieke Une u Savu. Površina obćine je 168,5 kv.km, ukupno ima 2.391 stanovnika po popisu 2001, poštanski broj je 44324 Jasenovac a pripadna naselja su: Drenov Bok, Jasenovac, Košutarica, Krapje, Mlaka, Puska, Tanac, Trebež, Uštica i Višnjica. Zemljopisne koordinate: z. širina = 45.27 S i z. dužina = 16.91 I.
Zemljopis
Obćina Jesenovac leži na sjeveroiztočnom rubu Sisačko-moslavačke županije. To je nizinski aluvijalni prostor srednje Posavine, okružen riekama Savom, Unom, rječicom Trebež i kanalom Veliki Strug, s desetak pripadnih naselja smještenih na 168,5 km2. Klima je nizinska i umjereno-kontinentalna, a sam Jesenovac leži na nadmorskoj visini 194m. Najveći dio obćine obuhvaćen je u Parku prirode Lonjsko polje. Samo naselje Jesenovac udaljeno je 8 km od čvorišta Novska na X. paneuropskom koridoru Posavske autoceste Ljubljana-Bregana-Zagreb-Lipovac i ujedno leži uz elektrificiranu željezničku prugu Novska - Sunja - Sisak.
Povijest
Jesenovac se spominje god. 1536, kad su ga nakratko osvojili Turci pod zapovjedništvom Usref-bega. Kod Jesenovca na ušću Une je u doba Napoleona, od 1805.- 1813. bila carska tromeđa izmedju Otomanske Turske, Austro-Ugarske i Napoleonove Ilirije. Ranije je Jesenovac bio važna brodska luka u rječnoj plovidbi Savom do Siska, a potom i željeznička postaje na prugi Novska - Sisak. U Jasenovcu je bio koncentracijski logor koji je radio u ratno vrieme NDH, ali u nastavku još i za poratne Jugoslavije pa je ukinut tek godine 1951. (pobliže na kraju teksta).
Pučanstvo
Po zadnjem popisu pučanstva iz 2001. godine, obćina Jasenovac imala je 2.391 stanovnika, gdje Hrvati čine: 91% stanovništva raspoređenih u 10 naselja: Jasenovac (Jesenovac) 780 stanovnika, Drenov Bok - 143, Košutarica - 282, Krapje - 179, Mlaka (Jesenovačka) - 30, Puska - 321, Tanac - 167, Trebež (Jesenovački) - 77, Uštica - 214, Višnjica Uštička - 198.
U Sisačko-moslavačkoj županiji najveća je novija depopulacija stanovništva baš na području obćine Jasenovac u odnosu na 1991. godinu oko 30%. Po popisu pučanstva 1991. godine na području obćine živjelo je 3599 stanovnika, dok ih je danas tek oko 2500, a veliki udjel pučanstva, preko 60% su osobe starije od 60 godina.
Općinska uprava
Načelnica Općine Jasenovac već dugi niz godina je Marija Mačković (HDZ), koja je Jasenovac nakon Domovinskog rata ponovno uzdigla na noge. Iako načelnica Mačković barata malim proračunskim sredstvima, u toj se općini stalno nešto radi, a razlog tomu su i mnogobrojne državne pomoći, jer Jasenovac spada u područja posebne državne skrbi. Općinsko vijeće Jasenovca broji 15 članova, na čijem je čelu Zoran Prpić.
Gospodarstvo
Općina Jasenovac prije Domovinskog rata nije imala veće industrijske kapacitete, dok je turizam bio bitna stavka jasenovačkog gospodarstva zbog prirodnih ljepota i kulturne baštine. Odličan prometni položaj blizu autoceste i željezničke pruge, pa granica s BiH), zatim prirodna bogatstva obilnih šuma jasena i hrasta lužnjaka, kao i savski šljunak imaju veliko značenje za razvitak gospodarstva. No teške posljedice nedavnoga Domovinskog tu su još uvijek vidljive, pa se tako i gospodartsvo postupno obnavlja. Sada se obavljaju glavni radovi na dvije općinske zone, industrijskoj zoni i zoni malih obrta s tržnicom, koje će ubuduće znatno utjecati na poboljšanje gospodarskog stanja.
Šport
Najpoznatiji je nogometni klub NK Jasenovac utemeljen 1919. Najuspješniji klub je inače Jasenovački atletski klub JAK, čiji je član Milan Kotur 2005. godine osvojio 1. mjesto na Europskom prvenstvu za juniore na 400m prepone (Kaunas, Litva), a 2007. godine 3. mjesto na EP za mlađe seniore (Debrecen, Mađarska). Milan je peterostruki seniorski prvak Hrvatske na 400m prepone.
Spomenici i znamenitosti
Posavsko selo Krapje, smješteno uz rub Save nedaleko od Jasenovca, proglašeno je selom graditeljske baštine u kojem se svake godine u rujnu obilježava Dan Europske baštine. Jedinstven ugodjaj uz prekrasnu posavsku prirodu i tradiciju, ali ponajviše uz staro-posavsku arhitekturu domaćih kuća sa brojnim gnjezdištima roda, potiču turiste da posjećuju ovo pitomo selo, koje predstavlja veliku kulturnu znamenitost Općine Jasenovac i cijele županije.
Spomen-područje Jasenovac, jedan je od najvećih spomenika holokausta i konclogora na našem području. Od 2002. godine u stvaranju novog koncepta Spomen područja Jasenovac surađuju stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva, uz pomoć Muzeja Holokausta u Washingtonu i Yad Vashema u Jeruzalemu. Cilj novog koncepta, koji se odnosi na otvorenje novog stalnog postava i novog obrazovnog centra, prije svega je identificiranje žrtava i njihovih individualnih stradanja, kojih je dosad poimence popisano preko 60 tisuća.
Konclogor Jasenovac 1941.- 1951.
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći konclogor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.- 1945, ali i kasnije u poratnoj Jugoslaviji 1946.- 1961, kad je to bio drugi najveći jugo-logor pored Golog otoka. O nijednomu drugom konclogoru ratne i poratne Europe, dosad još nije bilo toliko naqtegnutih navlačenja, krivotvorbi, smanjivanja i napuhavanja, te notornih izmišljanja i krivotvorbi - kao oko Jasenovca, čiji su glavni aspekti npr.:
- Krivotvoreno je samo ime mjesta: umjesto izvorno-hrvatskog Jesenovac - nametnuto je srpski Јасеновац.
- Krivotvoreno je i lažno skraćeno trajanje logora: umjesto 1941.- 1951. lažno se i uporno ponavlja samo do 1945.- iako je taj logor radio bar do 1948, a sigurno je ukinut tek 1951.
- Krivotvoren je dio naknadno pripisane foto-dokumentacije: uz rijetke izvorne snimke iz Jasenovca, potom su kao lažni dokazi ubačene snimke represija iz daleke Istre, Lepoglave itd. (otkrili hrvatski, slovenski i američki eksperti).
- Kao stradale žrtve je dokazano dopisano preko tisuću osoba koje nikad nisu bile u Jasenovcu, jer su još desetljećima živjele kod kuće, ili odselile u Ameriku, odnosno stradale drugdje daleko od Jasenovca.
- Golemi je raspon raznih licitiranja i nategnutih procjena o žrtvama: od tek 20.000 iz hrvatskih desnih izvora pa sve do 1.200.000 iz jugo-srpskih procjena tj. čak 60 puta više! Danas dostupni podatci većinom upućuju na nestanak oko 60.000 do 100.000 žrtava.
- Za te doista ili vjerojatno nestale nakon ulaza u Jasenovac, znatnim dijelom nije još precizirano mjesto: jesu li skončali u samom Jasenovcu, ili su prebačeni u druge konclogore NDH te u inozemne logore sila Osovine što je bila česta praksa.
- Povrh svega i vremenski raspon nestalih žrtava je takodjer još nerazjašnjen i prikriven: jesu li svi nestali samo u ratnom Jasenovcu 1941/45, ili je bar dio (osobito Hrvati) zaglavio u poratnom Jasenovcu 1946.- 1951.
Konclogori u NDH 1941.- 1945.
Stvaranje sabirnih logora za zatočenje, prisilni rad i likvidaciju brojnih Srba, Židova, Roma (cigana) i nepodobnih Hrvata (protivnika Osovine) bilo je posljedica politike rasne i nacionalne segregacije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju su nakon travnja 1941. godine, pod okriljem i utjecajem sila Osovine Njemačke, proglasili Ustaše. Prve zakonske odredbe nove države NDH su većinom odraz ideoloških odrednica njemačkog nacizma i talijanskog fašizma uz naglašavanje hrvatske nacionalne i državne posebnosti. Zato je već prva Zakonska odredba za obranu naroda i države od 17. travnja 1941. predviđala smrtnu kaznu za povredu životnih interesa hrvatskog naroda i opstanka NDH i ta odredba je postala pravnim temeljem za kasnije represije. Ubrzo su slijedile i druge slične: Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti i Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskoga naroda od 30. travnja 1941. godine, pa Naredba o ustrojstvu djelokruga rada rasnopolitičkog povjerenstva od 4. lipnja 1941. godine. Za provedbu tih zakonskih odredbi osnovani su uz redovne, još izvanredni i pokretni prieki sudovi sa širim ovlastima. Oni su ubrzo proširili svoju aktivnost na protivnike ustaške vlasti ili su osumnjičeni kao pripadnici komunističkih grupa, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Pojedinačna i masovna uhićenja i deportacije Srba, Židova, Roma i nepodobnih Hrvata (uključivo muslimane) sa ili bez sudbenih presuda, tražila su stvaranje novih zatvora i logora uz već postojeće.
Ratni logor Jasenovac 1941.-45.
Sabirni logor Jasenovac tvorilo je nekoliko logora osnovanih u kraćem vremenu na većoj ili manjoj udaljenosti oko Jesenovca. Pripreme za osnutak novog logora započele su od 24. srpnja 1941. kad je Ravnateljstvo melioracijskih i regulatornih radova naručilo drvo "za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu". Iako se spominje mjesto Jasenovac, prvi zatočenici dopremani su u Logor I. pokraj sela Krapje i u Logor II. kod sela Bročice. Ta prva dva logora su ubrzo razpuštena zbog čestih poplava iz kanala Veliki Strug koje su onemogućavale rad zatočenika i boravak u logorima, a preživjeli zatočenici preseljeni su u novi Logor III. Ciglana uz rijeku Savu nedaleko naselja Jasenovac, gdje je već postojao industrijski pogon. Uz taj najveći i središnji konclogor, postupno su nastale i druge podružnice logora: radna grupa Kožara od 1942. u samom Jasenovcu, logor Stara Gradiška, drugi po veličini, smješten u bivšem jugoslavenskom logoru, pa logorske ekonomije Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica i Feričanci. Ovaj cjeloviti kompleks logora je uređen po uzoru na sabirne logore Trećeg Reicha, pod službenim imenom "Ustaška obrana - Zapovjedničtvo sabirnih logora Jasenovac". Bio je pod zapovjedništvom i nadzorom UNS-a (Ustaške nadzorne službe), tj. njenog Ureda III. Ustaške obrane čija su funkcije bile osnutak, organizacija, uprava i osiguranje logora.
Sabirni logor Jasenovac bio je prvi sustavno izgradjen logorski kompleks na ozemlju Nezavisne Države Hrvatske i najveći po prostoru koji je zauzimao, po broju logoraša koji su kroz njega prošli i po broju žrtava koje su u njemu stradale. Bio je to istodobno višenamjenski logor:
- sabirni u koji su se upućivali muškarci, žene i djeca iz svih krajeva NDH, ali i
- prolazni jer je iz njega znatan dio zatočenika poslan na prisilni rad u Njemačku i ine logore u silama Osovine, nadalje
- radni logor tj. besplatna 'najveća tvornica' u NDH s prisilnom radnom snagom,
- kažnjenički u koji se dolazilo i po presudi suda zbog izvršenog kaznenog djela i
- zarobljenički tj. zarobljeni partizani i četnici, te logor za likvidaciju. Bio je gubilište za mnoge koji su u njega došli, a nisu se rasno uklapali kao Židovi, ili pripadnici nepoželjnih naroda (Srbi i Romi), ali i za nepodobne hrvatske protivnike ustaške vlasti i članove njihovih obitelji.
Kraj rata 1945.
Nakon savezničkih bombardiranja logora u ožujku i travnju 1945, čime su uništeni mnogi objekti u logoru, zapovjednik Ustaške obrane Vjekoslav Maks Luburić je naredio da se likvidira logor i preostali zatočenici. Posljednja grupa žena likvidirana je predvečer 21. travnja, a 22. travnja dio zadnjih muških zatočenika pokušao je proboj iz logora i od njih 600, proboj je preživilo 107 zatočenika. Isti dan par sati kasnije, počeo je i proboj zatočenika iz Kožare, gdje se od njih 176 spasilo samo 11.
Nakon tjedan dana u napušteno mjesto Jasenovac i u logor, 2. i 3. svibnja 1945. godine je ušao '1. bataljon XXI. udarne divizije Jugoslavenske armije' koji je imao zadatak očuvati tragove do dolaska državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora. Prvi uvid o zatečenom stanju u logoru Jasenovac III. Ciglana, u Gradini i Uštici, obavila je 'Okružna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača' iz Nove Gradiške, 11. svibnja 1945. Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina stigla je u Jasenovac 18. svibnja 1945. Podatke o izgledu, organizaciji rada, svakodnevnom životu i zadnjim danima logora, Komisiji su dali preživjeli logoraši i sudionici proboja. Mjesec dana kasnije tj. 18. lipnja, kad se poplavljena rijeka Sava povukla u svoje korito, Zemaljska komisija Hrvatske obavila je i treći uviđaj.
Titov jugo-logor 1946.- 1951.
Danas je već manjeviše potvrdjeno, kako je zatim većina ustaških ratnih konclogora zlorabljena i u poraću kad su nastavili raditi s obratnim žrtvama: osobito Lepoglava (sve do danas), Stara Gradiška (1928.- 1995.), Jasenovac (1941.- 1951.), itd. Tako je nedugo nakon rata konclogor Jasenovac postao obavijen velom tajne bez pristupa, kao javni taboo o kojemu se smjelo znati i pisati samo iz službenih jugo-izvješća. Nakon nekog vremena je mnogima pomalo bilo jasno da se ondje i nadalje opet zbiva nešto vrlo sumnjivo, za razliku od inih ratnih konclogora u Europi koji su većinom javno zatvoreni i konzervirani.
Prva naznaka o tim čudnim zbivanjima su bile kolone hrvatskih zarobljenika iz Križnog puta 1945, koje su dijelom završavale bez povratka u tom Jasenovcu 1945/46, pa se naknadno dosad pokazalo kako su u poratnom Jasenovcu jugo-partizani grupno likvidirali znatan broj domobrana i ustaških vojnika, ali i brojnih civilnih izbjeglica (muškaraca, žena i djece) koji su masovno bježali pred invazijom partizana kroz Sloveniju prama Austriji, pa su ih na povratku s 'Križnog puta' tu poubijali. Po javnoj izjavi (travanj 2009.) prof.dr. Zvonimira Šeparovića u ime Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, još 1980tih godina je u arhivu Jasenovca postojala dokumentacija o poratnoj djelatnosti tog jugo-logora, koju je potom pred raspad Jugoslavije uklonio (uništio ?) partizanski SUBNOR.
Tek nakon jugo-raspada 1991, konačno su smjeli progovoriti prvi svjedoci i očevidci tih stradanja u jugo-logorima pa i poratnom Jasenovcu. Na tomu su se angažirali uz ine npr. Društvo političkih zatvorenika i konačno Hrvatsko žrtvoslovno društvo koje od 1990-tih organizira strukovne kongrese gdje je razradjen niz sigurnijih pokazatelja o tomu. Dosadašnje procjene potvrdjuju iz poratnog Jasenovca najmanje 15.000 žrtava većinom Hrvata i nešto domaćih Folksdojčera. Kasniji nalazi tamo mnogobrojnih tragova hrvatskih pučkih nošnji s dukatima, potvrdjuju da su u poratnom Jasenovcu najviše likvidirani hrvatski civili i žene iz Slavonije.
Za taj jugo-logor Jasenovac je ranije dobar dokumentarni pregled poratnih žrtava i svjedočenja objavila nepristrana Ljubica Štefan (inače nagradjena u Izraelu titulom pravednika za ratno spašavanje Židova u NDH): Poratni Titov logor Jasenovac 1945.- 1947/48 (2. Žrtvoslovni kongres 1998). Uz ine podatke, kao tadanje žrtve i preživjeli svjedoci-očevidci ovoga poratnog Jasenovca su dosad poimence potvrdjeni npr.: dr. Ivan Paspa, Eduard Mikša, Stjepan Ereš, Matija Helman, Slavko Bašić, Ivan Ruševljan, Drago Ercegović, braća Lovas, ...i mnogi drugi (usp. Ivan Vukić, Ljubica Štefan).
Pritom su dosad napokon poznati i poneki poratni zapovjednici toga jugo-logora Jasenovac: npr. već nakon rata oko god. 1947. je u jugo-logoru Jasenovac nad robijašima komandirao poznati drug major Zvonko Ivanković-Vonta (usp. Glas Koncila 2017. i Hrvatski tjednik, ožujak 2017.). Prama tomu je ideološka podvala i lažna manipulacija, kako je navodno logor Jasenovac postojao 'samo do 1945', a zadojeni partizanski potomci se lažno izvlače i uporno ponavljaju da navodno "nema dokaza" za njegov dalji rad.
Najnoviju monografsku razradu o dokumentiranom djelovanju poratnoga jugo-logora Jasenovac (najmanje od 1945.- 1948.) nedavno su još objavili Stipo Pilić i Blanka Matković (HAZU Zadar 2014): Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima", ter zadnje dopune tomu dosad u 'Hrvatskom tjedniku' 2014-2017. Nakon tih objava, uglavnom nema više nikakve sumnje u dosad uporno prikrivanu nepobitnu istinu: nastavak rada jugo-komunističkog konclogora Jasenovac,- barem od 1945.- 1948. (a dielom možda i duže do 1951 ?), u kojemu je poratno mučeno i barem do 1948. dielom likvidirano jugo-komunistima nepodobnih, više tisuća pretežno hrvatskih žrtava.
Broj žrtava Jasenovca
O broju žrtava logora Jasenovac, njihovoj vjerskoj i nacionalnoj strukturi, postoje različite procjene i pretpostavke. Neumjerena preuveličavanja i umanjivanja, pa zloporaba broja žrtava za dnevno-političke namjene, bila su moguća jer stvarni broj žrtava nije nikada objektivno ni službeno provjeren, a poimenski popisi žrtava rata (1946., 1950. i 1964.) nikad nisu cjelovito objavljeni, pa i najnoviji su dijelom površni jer se naknadno javljaju žive tzv. žrtve, ili rodjaci tek nedavno umrlih "žrtava". Npr. po djelomičnom imenskom popisu iz 1964, gdje se kaže da je popis nepotpun, u logoru Jasenovac smrtno je stradalo 50.002 i u Staroj Gradiški 9.587 osoba tj. ukupno 59.589 popisanih žrtava.
- 1.000 - 3.000 žrtava po iztraživanjima mr.Mladena Ivezića objavljenim u knjizi "Jasenovac - brojke"
- 50.002 žrtava po poimeničnom popisu žrtava objavljenom u Jugoslaviji 1964.
- 60.000 do 70.000 žrtava po procjeni objavljenoj u knjizi Franje Tuđmana "Bespuća povijesne zbiljnosti"
- 70.000 žrtava po iztraživanjima dr. Bogoljuba Kočovića,
- 83.000 žrtava po iztraživanjima Vladimira Žerjavića
- 60.000 do 90.000 žrtava po procjeni Slavka Goldsteina
- 100.000 žrtava prema procjeni US Holocaust Memorial Museum, Washington
- 500.000 - 600.000 žrtava po procjeni Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945.
- 650.000 žrtava, broj koji navodi židovski Centar Simon Wiesenthal
- 700.000-1.2 milijuna žrtava, koje povjesničar Vladimir Dedijer daje u knjizi "Novi prilozi"
Demografske analize prof. Vladimira Žerjavića i dr. Bogoljuba Kočovića koji su radili nezavisno jedan od drugog, a dobili su slične rezultate i približne procjene ova 2 stručna demografa dosad nisu opovrgnute suvislim znanstvenim argumentima. Dr. Kočović je dobio procjenu da je u Jasenovcu život izgubilo oko 70.000 ljudi, a po Žerjaviću je u Jasenovcu stradalo oko 83.000 osoba: 45.000 do 52.000 Srba, 13.000 Židova, 12.000 Hrvata i Muslimana i 10 tisuća Roma. Slična su i najnovija istraživanja Memorijalnog centra Jasenovac, objavljena u "Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac" 2008, gdje su žrtve nabrojane imenom i prezimenom iz arhive Centra, sa 75.159 popisanih žrtava raznih nacionalnosti, od kojih je za 57.614 osoba kao mjesto smrti naveden sam logor Jasenovcu, a za 12.220 osoba logor Stara Gradiška i za 8 osoba mjesto smrti nepoznato.
Medjutim, čak i ovi naizgled suvisli i dokumentarni popisi se naknadno pokazuju nepouzdanima pa ih treba ponovo ispravljati. Npr. nakon uvida rodjaka ili susjeda navodnih žrtava iz tih popisa, već se za više stotina 'nestalih' pokazalo da nikada nisu ni bili u Jasenovcu niti ikad tamo dolazili, već da su kasnije u poraću još desetljećima drugdje živjeli kod kuće, ili su se poratno odselili u inozemstvo pa nisu stradali, odnosno da su neki stradali u ratu ali drugdje daleko mimo Jasenovca: Takvih fiktivnih tj. naknadno dodanih 'žrtava' na popisu Jasenovca je dosad najviše nadjeno 167 iz Solina, 101 iz Podgore, 47 iz Siverića, 7 iz Livna (obitelj Kozomara), ...itd. (M. Prpa 2008). Povrh svega, u nizu drugih slučajeva nije jasno označen datum ili bar godina smrti, iz čega je dvojbeno jesu li stradali u ratnom sabirnom logoru 1941.- 1945, ili u poratnom jugo-logoru 1945.- 1951.
Zaključak
Stoga su oko tog logora 'Jasenovac' kroz pola stoljeća Jugoslavije dosad uporno nagomilane barem 3 ključne laži:
- 1. Broj žrtava često je mnogostruko napuhan,
- 2. Logor je radio puno desetljeće, ne samo do 1945. (bar do 1948.),
- 3. To posrbljeno mjesto se hrvatski zove JEsenovac (a ne "Јасеновац").
Društvo za istraživanje Jasenovca
"Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac" je iniciativa koju je potaknuo krug intelektualaca zainteresiranih za preizpitivanje verzije povijesti Sabirnog logora Jasenovac, kakvu kao službenu promovira Javna ustanova Spomen područje Jasenovac. Pod tim nazivom (travanj 2015. god.) djeluje i mrežni servis koji promovira stajališta pripadnika iniciative i nastoji dati pregled članaka koji dovode u pitanje službenu inačicu povijesti Sabirnog logora Jasenovac.
Iniciatori navode: “Do 1990. godine službeni broj žrtava jasenovačkog logora bio je 700.000. U taj se broj nije smjelo javno sumnjati, pod prijetnjom zatvorske kazne. Sada u hrvatskoj javnosti prevladava tvrdnja da je u logoru ubijeno oko 80.000 ljudi.“ Inicijatori smatraju “da je i to višestruko preuveličan broj“, pa su uvjereni “da bi sveobuhvatno istraživanje potvrdilo ocjenu da je to bio radni i sabirni logor, kako mu je glasio i službeni naziv, u koji zatočenici nisu dovođeni s namjerom da bi bili ubijani“.
Također iznose kako “postoje svjedočanstva da je logor nastavio s radom i nakon 1945., a zatočenici su bili protivnici komunističkog režima i pobornici Staljinovog Informbiroa. Odatle i pridjev 'trostruki'“ logor. Članovi inicijative su do sada objavili više tekstova o pitanju Sabirnog logora Jasenovac, pa naglašavaju kako „ni jedno od tih djela nije u Hrvatskoj zabranjeno, niti je protiv autora pokrenut bilo kakav postupak za eventualno kršenje zakona.“
Iniciativu predvode povjesničar Stjepan Razum i novinar Igor Vukić, a osnivačka skupština tog Društva je održana u Zagrebu 6. lipnja 2014. god. Nadležni Gradski ured za gradsku upravu Zagreba je odbio registrirati novu udrugu, pa su se osnivači žalili Ministarstvu uprave RHrvatske. U medjuvremenu njihove poratne, a jugopartizanima nepoželjne podatke, zadnjih par godina uzastopno već objavljuju Hrvatski tjednik, Glas Koncila i slični desno-nacionalni časopisi.
Literatura
- Državni arhiv u Sisku, Sisak.
- Matija Helman: Dnevnik iz logora. Obiteljski arhiv, 1962.
- Ljubica Štefan: Poratni Titov logor Jasenovac 1945.- 1947/48. 2 Hrvatski viktimološki kongres, 1998.
- Matko Marušić: Jasenovački logori - istraživanja, ruši lažni mit o Jasenovcu u prah i pepeo! Hrvatski tjednik, srpanj 2015, br.562: 38 - 39, Zadar.
- Nataša Mataušić: O koncentracionom logoru Jasenovac, Informatica Museologica, 31(1-2)" MDC, Zagreb, 2000., str. 108-113.
- Nataša Mataušić, Jasenovac 1941-1945. - Logor smrti i radni logor, SPJ, 2003.
- Mile Prpa: Krađa žrtava i jasenovačka "istina". Časopis Siverić 2 / 15, 2008.
- Stipo Pilić i Blanka Matković: Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU vol. 56, Zadar 2014.
- Stipo Pilić: Sada je nedvojbeno da su komunisti imali logor Jasenovac godinama poslije rata i da je u njemu bilo likvidacija. Hrvatski tjednik br. 539: 38 - 41, Zadar 2015.
- Stjepan Razum: Velika prijevara u Jasenovcu. Hrvatski tjednik, br. 559: 18 - 29, lipanj 2015, Zadar.
- Stjepan Razum: Dokazali smo da je Jasenovac otrovna i sramotna laž. Hrvatski tjednik, br. 562: 30 - 36, srpanj 2015, Zadar.
- Mile Križanović: Ja sam svjedok da je jasenovački logor postojao 1947. godine. Hrvatski tjednik, br. 650: 48 - 49, ožujak 2017, Zadar.
Vanjske sveze
Ratni konclogor 1941.-1945.
Poratni jugologor 1946.-51.
Poveznice
Reference
Completed and elaborated by GNU-license, almost from Croatian Wikislavia (and partly a stub in Croatian Wikipedia).